Govori se o milosti.
O blagoslovu.
O pobjedi.
O otvorenim vratima.
I sve je to istina.
Ali želim ti napisati nešto ŠTO NE ŽELIŠ ČUTI.
Nitko ne govori o tome da Bog najprije lomi.
GOSPODIN Isus nije dao kruh dok ga nije slomio.
Nije dao vino dok grožđe nije bilo zdrobljeno.
To nije slučajno.
To je put.
Mi želimo spasenje bez lomljenja,
milost bez križa,
slavu bez tame,
vino bez gnječenja.
Ali Bog ne dijeli ono što nije slomljeno,
jer samo slomljeno može postati dar.
Lomljenje boli.
Ponižava.
Skida maske.
Ruši naše slike o sebi i o Bogu.
Ali lomljenje nije odbacivanje.
To je posvećenje.
Zašto?
Jer srce koje još nije umrlo svojim očekivanjima, ne može vidjeti Uskrsloga.
Kruh se lomi da bi nahranio.
Grožđe se gnječi da bi dalo vino.
A čovjek se lomi da bi upoznao Boga — ne iz priče, nego iz susreta.
Ako si danas slomljen, nemoj misliti da si daleko od Boga.
Možda si mu bliže nego ikad.
Jer vino koje najviše krijepi
dolazi iz grožđa koje je najviše zgnječeno.
I kruh koji daje život
bio je najprije slomljen u Njegovim rukama.
Zato, ako te GOSPODIN lomi — ne bježi.
Predaj se.
Slomi me, Gospodine,
ne da me uništiš,
nego da me upoznaš,
i da se ja u lomljenju upoznam s Tobom.
BLAGOSLOV i MIR VAMA.
